''Čudno je, kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije kako često nam baš to nedostaje.''           Ivo Andrić

     Smaram se ja danas, nisam otisao nigde na kupanje, sam sam u stanu i listam neke novine. Baš sam ne raspoložen. Zašto? Ne znam. Nemam neki poseban razlog, ali sam ljut. Predpostavljam da je od ove toplote. Sve je zatvorene kako toplota ne bi ušla, ali ne vredi. Nerviram se što namam klimu....Jednom rečju pakao. I dok se tako ljutim na ceo svet listam i novine,  i u jednom časopisu naletim na intervju sa naslovom Kuća na pola puta.

                                   

     O čemu se radi? Neki novinar je bio na ulici i intervjuisao neku mladu Romkinju. Da vam ne bih prepričavao, priču pročitajte sami. Intervju sledi.....

Koliko godina imaš?

Ne znam, mama kaže da imam deset, a u zdrastvenoj knjižici piše da imam dvanaest.

Sa kim živiš?

Sa mamom, sestrama i tatom, ustvari on mi je očuh, ali ja ga zovem tata. Pravi tata mi je umro u januaru, bio je bolestan.

Gde živite?

Na Limanu u jednoj staroj kući, ali ta kuća sada treba da se ruši, bojim se za mamu, ona će sada imati bebu, neću da moja mama živi na ulici.

Kako provodiš dan?

Kada ustanem, odem u grad, budem na Spensu, kući mi je dosadno, ide i moja sestra Esmeralda. Imamo puno drugara, budemo kod njh ili se igrao na ulici.

Ne tražiš pare?

Ne, nikad!!! Daju mi moji drugari kada sam gladna, ali nikad ne prosim, to je ružno. Mene je mama učila a nikad ne kradem i ne prosim, ali ponekada smem da slažem.

Provodiš ceo dan u gradu, zar ne ideš u školu?

Išla sam, malo u Dr Milan Petrović, ali neću više da idem u tu školu. Sad znam da pišem i čitam, ići ću kad se odselim.

Gde se seliš?

Idem u hraniteljsku porodicu u Novo Miloševo, idem sa dve sestre, tamo ću biti dok ne porastem. Tamo ću završiti školu i zanat. Hoću da budem kuvarica. Ali to nije prvi put da idem, bila sam u Sigurnoj Kući nekoliko puta. Možda je ovo poslednji put.

Ceo dan si na ulici, kako se ljudi prema tebi ponašaju?

Ima i dobrih i loših, drugari su prema meni dobri i lepo se ponašaju, a ima i loših, svaša govore, a jedna čovek me je udario. To što sam Romkinja, nema veze, mene su učili da smo svi isti

Šta bi promenila u svom životu?

Ne znam, možda da svi u kući budemo sretni. Volela bih da imam bicikl.

    ''Volela bih da imam bicikl.'' I šta reći na ovo...? A ja kukam ceo dan što nemam je**nu klimu, što nemam ovo, što nemam ono... Takođe, kada sam pročitao ovo setio sam se i da sam na nekom blogu čitao članak kako se neko žali kako su njeni roditelji kupili kožnu garnituru, a nisu njoj LCD.

    Kada sam došao sebi stavio sam osmeh na lice, izašao iz stana po onom suncu i bio nasmejan ceo dan. Shvatio sam koliko sam bogat, i koliko je život dobar prema meni.... VOLIM ŽIVOT!!!