Japan. Zemlja kojoj sam se uvek divio, što zbog njihove pedantnosti, preciznosti i nekih (za zapadni svet) čudnih pravila. A ta pravila su nešto što mi se oduvek sviđalo.                        

    Kada želite da nazdravite, vi dižete čašu visoko i držite govor, ili šta već...nakon toga kada dođe vreme za kucanje vrh čaše mora biti u istom nivou sa drugom čašom kako niko ne bi bio posebno bitan. Od ovog pravila postoji odsupanje jedino kada se kucate sa šefom, e tada vrh njegove čaše je iznad vaše kako bi se poštovala hijerarhija. Takođe postoji čitav jedan ritual kada želite nekom da udelite vašu vizit kartu...

    Šta me je inspirisalo da pišem o Japanu?

                   Fumio Kjuma

    Ministar odbrane Japana Fumio Kjuma je podneo ostavku zbog svoje izjave da je bombardovanje Nagasakia bilo "neminovno". A pre nekoliko nedelja i japanski ministar poljuprivrede je izvršio samoubistvo zbog korupcijskog skandala. Pre nekoliko godina ministar transporta je podneo ostavku zbog kašnjenja voza od nekoliko minuta.

    Koliko bi kod nas bilo samoubistav i ostavki da smo samo malo istočnije? Koliko bi do sada puta Velja-selja morao da podnosi ostavku? Ali, naravno, njemu ne pada na pamet tako nešto, nego on nastavlja da gradi svoju privatnu bolnicu u okolini Čačka. I još dovodi put do nje, a svaki infrastrukturni objekat se finansira od državnog novca. Ili gdin Palma? Čovek je javno rekao da ima problem sa homoseksualcima. Šta to znači, kakve će on ljude zapošljavati oko sebe? Da li će neko dobiti posao ukoliko se izjasni da je homoseksualac? A ovi likovi iz stranke SRS (Smarajuće Ratoborne Srbende) ne treba ni spominjati. Oni nam svaki dan objašnjavaju ko je ustaša, a ko je "patriota", ko je lopov...

    Da nam je biti Japan jedan dan...